SPELEOLOGIJA
- FOTOGRAFSKI ZAPISI
(fotografije i teks napravio J. Mulaomerovic)
 
 Prof. dr. Sulejman Bosto: Rubna vrata svjetova (riječ uz izložbu fotografija) >>>

                                                                                          



 


Salamander (bosanski:da
ždevnjak, po staroj slavenskoj riječi dažd što znači kiša, potrebna mu je vlaga da bi mogao živjeti). Živi i na otvorenom, ali i u pećinama. Snimljeno u pećini Ponijerka kod Olova.
 
 



 


Pauk, snimljen u p
ećini Ponijerka kod Olova
 
 



 


Šišmiš (slijepi miš) iz p
ećine Bebrova kod Kladnja
 

 


 

Šišmiš (slijepi miš) iz p
ećine Bebrova kod Kladnja
 
 


 

Šišmiši u zimskom snu. Skupljeni u gomilu jer im je tako toplije. Snimljeno u p
ećini Ledenac kod Sanskog Mosta
 
 


 

Djevojačka pećina kod Kladnja. U pećinama mogu rasti i biljke, ali sve dok im u razvoju ne zatreba sunčeva svijetlost. Zbog toga su biljčice u pećinama žućkasto-bijele. Razne vrste gljiva kao što je ova koja je narasla kao čipka na jednom osušenom drvetu rastu zahvaljujući vlazi i hranjivim satojcima koje uzimaju iz drveta. Sa strane se vidi stara karabit lampa.
 
 


 

Djevojačka pećina kod Kladnja. Ulaz velikh dimenzija, visina oko 20 metara. Pećine se javljaju na pukotinama izmedu stijena radom vode.
Kad se voda povuče u dublje dijelove ostanu suhe pećine kao što je ova.
 
 


 

Djevojačka pećina kod Kladnja, ulaz sa druge strane (iznutra). Snimano sa udaljenosti od
oko 100 metara.
 
 


 

Pećina bez imena u kanjonu rijeke Misoče kod Sarajeva. Ovdje je voda stalno prisutna u pećini (još nije našla put u dublje dijelove).
Korito rijeke je minirano.
 
 

Mnoge pećine su vrlo jednostavne, golih zidova, samo stijena, a mnoge su prepune takozvanih pećinskih ukrasa. Ovi ukrasi nastaju tako što se ugljen dioksid iz vazduha rastvara u vodi (kiši) i pravi ugljenu kiseljinu koja sa kišom pada na zemlju. Jedan dio ostaje u zemlji a jedan dio prodire do kamene podloge (mora biti krečnjak) i rastvara ga. Tako se male pukotine šire i postaju sve veće. Tako rastvorenog ka prenosi i zatim odlaže jer je to jedinjenje nestabilno bilo kao kalcit (kristal kalcija) ili opet kao kallcijum karbonat. Usput se tu pokupi raznim drugh minerala (gline, željeznog oksida, mangana) pa onda ukrasi dobijaju drugačije boje, Žute, crvene, plavkaste). Pećina na slici je Hrustovača, duga oko 2.500 m i nalazi se kod Sanskog Mosta. Na slicu su dva pećinska stupa.

 
 


 

Pećina Bebrova kod Kladnja. Na sredini slike je stalagmit. On raste od tla prema vrhu. Sa stropa vise stalaktiti. Da stalagmit naraste za 1 cm treba nekoliko desetina godina. Nekad ako su jedan ispod drugog oni će se spojiti i napraviti stup (lijevo i desno na slici).

 
 

Pećina Bebrova kod Kladnja. U sredini se vidi bijeli stalagmit koji je narastao skoro do stropa pećine. Iza je još nekoliko sličnih. Svjetlosni trag je od svjetla sa kacige fotografa (J.Mulaomerović).

(Napomena J. Mulaomerovioć o nacinu fotografisanja: Ja postavim aparat na stalku, ostavim ga otvorenog da svjetlost može stalno prolaziti na film - to se zove B-ekspozicija, i onda idem i sa blicem nekoliko puta osvjetlim tako da istaknem ono što je interesantno. Moje tijelo se pri tome ne vidi jer je tamno i ne šalje nikakvu svjetlost prema aparatu. Kako često snimam sam onda ne mogu ugasiti svjetlo i preći na drugo mjesto jer bih se spotakao. Ali ovi tragovi nekad mogu biti efektni u likovnom pogledu.)

 
 


 

Pećina Bebrova kod Kladnja. Jedan stalagmit koji je prije malo vremena (možda par stotina godina) postao stup. U sredini slike u gornjem dijelu je jedan žuti stalagmit koji je malo kriv. To dolazi zbog pojave vjetra u pećini ti vrijeme kad je taj stalagmit rastao). Na slici su prisutni
članovi speleološkog društva iz Zavidovića.

 
 


 

Pećina Bebrova kod Kladnja. Još jedan stup koji je dosta brzo rastao pa se istegao a nije išao previše u širinu. Sa stropa visi mnoštvo malih stalaktita. Speleolog koji je na stici je Ado Bajraktarević iz Zavidovića i na njemu se vidi šta je potrebno za istraživanje horizontalnih i jedostavnih pećina: kombinezon, karabit lampa i kaciga sa svjetlom.

 
 


 

Pećina Bebrova kod Kladnja. Nekad se kalcij um karbonat (siga) i kalcit izlučuju preko zidova pećine. Tada nastaju tzv. saljevi. Ove bijele tačkice su odstaci kristala kalcita.
 
 


 

Pećina Bebrova kod Kladnja. Ova fotografija dobro pokazuje kao se neki stalagmiti i stalaktiti spajaju, nekima nedostaje još malo da bi napravili stup. Ovi ovdje će jednom napraviti čitav zid. Nekada takvi zidovi zatvore neke dijelove pećina i onda speleolozi ako misle da ima još skrivenih kanala to miniraju da bi prošli dalje. Nekad se kalcit izlučuje u obliku tanke prevlake po stijeni ili po samom tlu (na slici iza dva desna stupića) i taj ukras se zove pećinsko mlijeko.

 
 


 

Pećina Bebrova kod Kladnja. Dva stupa snimljena iz blizine da bi se bolje uočile forme na njima. Dječak je ovdje da bi fotografija dobila životnost a i da se vidi odnos veličina.

 
 


 

Pećina Bebrova kod Kladnja. Pećinsko mlijeko se vidi po zidovima iznad dječaka. Druga zanimljivost je da se stup otkinuo od stropa. To pokazuje da se je nekad u prošlosti desio potres.
 
 

Crvena stijena kod Visokog. U neke pećine se može ući samo koristeći alpinističku tehniku. Ovdje smo ušli tako što je jedan speleolog (Ado) spustio se po uže
tu sa vrha stijene, a zatim učvrstio drugo uže u pećini sa kojim smo se mi ostali popeli. U ovim pećinama (male pećine koje su napravili ljudi) nekad su živjeli kršćanski monasi - isposnici i u njima provodili život u molitvi a nekad dok nije bilo štamparija i prepisivali vjerske knjige. Oni su se do pećina penjali drvenim ljestvama koje su visile i bile pomične. Poslije su u ovim pećinama boravili derviši - jedna vrsta muslimanskih redovnika. To je nešto što je J. Mulaomerović prvi put otkrio u Bosni. Inače napoznatija kolonija takvih isposničkih kolonija je u Meteorima u Grčkoj. J. Mulaomerović istrazuje uglavnom tu vrstu svetih pećina u Bosni.
 
 


 

Mnoge pećine su poznate po crtežima. Ovo na slici su gravure (urezani crteži u stijenu) koje se nalaze na ulazu u Djevojačku pećinu kod Kladnja. Na slici je prikaz nekog čovjeka. J. Mulaomerović misli da je to šaman - jedna vrsta poglavice i liječnika i pretpostavlja da je ovaj crtež star oko 3000 godina.
 
 


 

Djevojačka pećina kod Kladnja. Gravura žene i krug pored nje - možda simbol sunca. Za ovaj crtež se pretpostavlja da je star oko 3000 godina.
 
 


 

Djevojačka pećina kod Kladnja. Oštećena gravura (crtež) konja. Naprijed je ždrijebe. Ovakav način prikazivanja je karakterističan za srednji vijek u Bosni (starost oko 600 godina).
 
 

Djevojačka pećina kod Kladnja. Gravura (crtež) jahača na konju koji izlazi iz pećine.
J. Mulaomerović misli da se ovdje radi o Svetom Jurju koji je zaštitnik Bosne. Praznik Svetog Jurja (Jurjevo), doba kad se priroda budi, slavio se u selu u kom je rođen njegov otac Salih (Turovi kod Sarajeva) iako su u tom selu živjeli samo muslimani. To pokazuje da su bosanski muslimani kad su primili Islam u njega unijeli dosta svojih starih bosanskih običaja. I zato je to vrlo interesantno. To bi i za Agatu Kristi bio problem, jer ništa o tome ne piše, imaš samo ono što vidiš. (starost oko 600 godina). Ovo je fotografija dok gravura bila O.K.

 
 


 

Djevojačka pećina kod Kladnja. Gravura (crtež) jahača nakon što su je
idioti prefarbali bojom koja se sada ne može skinuti.

 
 


 

Djevojačka pećina kod Kladnja. Zbog toga što su počeli da oštećuju crteže
J. Mulaomerović je pored stijene, cijelom dužinom iskopao duboki kanal tako da se crteži više ne mogu dohvatiti. Ograda je postavljena da ljudi mogu gledati, a da ne upadnu u rupu. J. Mulaomerović je počeo istraživati ovu pećinu prije 20 godina.

 
 


 

Djevojačka pećina kod Kladnja. Unutrašnjost pećine (samo manji dio) osvijetljen da bi ljudi mogli da dođu do jednog malog kanala (na slici tamo gdje je čovjek) u kome se nalazi grob jedne djevojke. Priča (legenda) o toj djevojci objavljena je u časopisu BLAGAJ( br. 2). Jednom godišnje u pećinu i oko nje skupi se oko 30.000 ljudi. To se u bosanskom jeziku zove dova. Ljudi se mole da padne kiša.
 
 


 

Pećina na vrelu Bune u Blagaju. Kuća na lijevoj strani se zove tekija i u njoj su se okupljali derviši. Neke pećine kao što je ova su skroz potopljene vodom. Iza II svjetskog rata postalo je moderno roniti u takvim pećinama i tražiti podvodne kanale koji nekad mogu biti u nekim dijelovima i suhi.
 
 
 
 
   

Underground Bosnia - Online Magazine for Nature, Culture and Art
About Us | Contact Us | A | B | C | D | E | F l

All Rights Reserved. Copyright © 3D Productions and Author, 2004-2005